Kako to izgleda ?

Kada neko upadne i boli ga noga, ode kod doktora da ga pregleda i slika da se vidi da li je noga slomljena. Ako je slomljena stave mu gips, dobije nesto protiv bolova ili mozda mora ici na operaciju. I to je to.

Kada nekog boli grlo, onda ide kod doktora i reci ce doktoru sta mu smeta, otvorice usta i reci “aaaa”. Mozda ce dobiti neki lijek, a mozda i nece. I to je to.

A kod psihijatra?

Isto tako, ispricace sta mu smeta i onda ce dobiti neki lijek, a mozda i ne.

U vrijeme kada su stres, depresija i aksioznost toliko ucestali da polako postaju  “normalno”stanje, mnogi ljudi se nadju u situaciji da pozele da porazgovaraju sa nekim ko je strucan, ko im moze pomoci ili na kraju krajeva moze im reci da li je njihovo stanje zabrinjavajuce, da ne kazem “normalno”ili “da li su poludjeli”.

Medjutim….

savjetovanje i razgovor odlazu u nadi da ce biti bolje ili dok ne nadju “pravog” psihijatra ili dok ne obezbijede uslove da sve bude kriomice izvedeno da niko ne sazna. Sve od straha, npr da ce neko da ih procjenjuje i ocjenjuje, da nece moci podnijeti to sto ce cuti, da ce morati da pricaju o neprijatnim stvarima iz njihovog zivota, da im se ne moze pomoci, da ce neko saznati da idu kod “doktora za lude”, da nisu oni ludi i sl.

I tako odgadjaju iz dana u dan. I onda kada “prigusti”odluce se da posjete nekog stucnjaka, cesto nakon vise posjeta raznim alternativnim “strucnjacima”koji su potkrijepili njihove strahove i tako ih samo jos pojacali.

I nakon trazenja.. i trazenja kod koga da odu, konacno krenu na razgovor. Eh, sada ih muci briga kako to sve izgleda, sta ce doktor da pita i koju ce dijagnozu dobiti. Zato cesto prije razgovora ne mogu spavati ili lose spavaju, nevozni su, napeti, osjecaju razne tjelesne smetnje i slicno. Nakon nekog vremena, kako razgovor odmice, kazu da su imati ove  tegobe sto sam nabrojala i da ne znaju zasto, a da su sad opusteni.

ISPRICAJTE SVOJE TEGOBE

Nakon upoznavanja sa psihijatrom, ispricajte mu sta vas muci, kakve tegobe imate, od kada su pocele i sa cim ih povezujete. Doktor ce postaviti jos par pitanja koja ce mu pomoci da bolje razumije vase stanje i da bi vam bolje mogao pomoci.

ISPRICAJTE SVOJU ZIVOTNU PRICU

Vi i psihijatar ste tim koji ce zajednicki traziti rjesenje vaseg problema. Vi imate znanje o sebi i svom problemu, a psihijatar ima znanja i vjestine kako da vam u tome pomogne i usmjeri vas na najlaksi i najbrzi put do rjesenja i vaseg cilja. Zato je potrebno da ispricate iskreno o sebi i dogadjajima u svom zivotu od rodjenja pa nadalje, bez straha da ce vas psihijatar procjenjivati i govoriti vam da li ste nesto dobro uradili ili ne ili sta misli o vama!

Glavni zadatak psihijatra na prvom razgovoru je da vas slusa, da cuje sta sve imate da kazete i da pokusa da sto bolje razumije vas i vase probleme i da postane na svijetu drugi najveci poznavaoc vas (vi ste prvi). Zato ce zeljeti ne samo da zna o vama, nego i o vasem okruzenju, vasem poslu, vasoj porodici i drugim znacajnim osobama, hobijima, sta volite a sta ne.

VRIJEME LETI

Kada prodje taj prvi trenutak napetosti i razgovor potece, vrijeme brzo proleti. I dok se okrenete vec je proslo sat vremena..”Oooh, pa zar je vec toliko proslo vremena”, kazu mi. A ostalo je jos nesto da se isprica, nesto jako vazno i nesto sto moze pomoci. Naravno, uvijek ima jos nesto da se kaze,  ali ne brinite bice jos prilika za razgovor i da istricate sve sto zelite i sto vas tisti.

Neki po zavrsetku osjete olaksanje, a neki dodatnu napetost, nervozu. Nista neobicno, toliko ste dugo drzali sve u sebi i sada ste u kratko vrijeme  “izbacili” iz sebe sve te uznemiravajuce dogadjaje. Ovo je uobicajeno i prihvatite da imate neprijatna uznemiravajuca osjecanja i da cete bas na njima u narednom periodu raditi sa svojim terapeutom. Zato sledeci put ispricajte kako ste se osjecali nakon i izmedju dva razgovora.

NA KRAJU RAZGOVORA

Kada objasnite psihijatru sve sto moze da pomogne da vas bolje razumije i kazete ono sto mislite da je vazno, on vam saopstava svoje vidjenje cijelog problema i kakve su mogunosti da vam se pomogne. Postavljate zajednicki cilj i dogovor oko terapije. Ovo obicno zahtijeva malo vise vremena, tako da je moguce da cete i naredni razgovor razgovarati o ovome. Postavljanje terapijskih ciljeva i vremenskog okvira je veoma vazno.

STA I KAKO DALJE

Zavisno od postavljenih ciljeva i nacina ostvarenja ciljeva idete dalje. Vazno je da zapamtite da je pomaganje vama dobrovoljno i da svakog trenutka mozete odustati od toga. Iako, bilo bi dobro da ako vas dodje ideja da odustanete, obavezno o tome popricate sa psihijatrom. To je vazno, jer se cesto pojave tzv otpori koji su dio vaseg problema i zbog kojih odustajete od daljeg lijecenja. I to vas onda vraca na pocetak, mozda cak i korak iza, jer je moguce da ce se npr. pojaviti nepovjerenje ili cete pomisliti da vam niko ne moze pomoci. Zato je bolje da o osjecaju nelagodnosti, nervoze, straha ili sl. popricate i oslobodite ga se, nego da prekidate zapoceti tretman.

Da li cete tokom tretmana dobiti lijekove, ici na psihoterapiju ili oboje zavisi od vaseg dogovora sa psihijatrom.

I NA KRAJU

I na kraju kazu mi obicno: “Uhm, pa ja sam mislio/la, ko zna sta ce me pitati? Nije bilo strasno! “

I tako prodje i taj prvi razgovor, nervozu pred razgovor ostavljamo iza sebe. Nije ona nimalo neuobicajena, ipak je ovo nova i nepoznata situacija sa psihijatrom.

Razgovor sa psihijatrom putem skype (ili nekog drugog online programa) se ne razlikuje znacajno od onog “licem u lice”.