Antidepresivi? Cekati da depresija postane tesko podnosljiva i pored svih drugih (djelomicno/privremeno uspjesnih)pokusaja lijecenja ?Ili..? ISKUSTVO

Ovo je prica jedne uspjesne poslovne zene Deanna Zandt koja je 20 godina patila od depresije.

Probala je razne nacine prevazilazenja stanja u kome se osjecala lose (ne znajuci da je u pitanju depresija ili samo naslucujuci). I kada oni vise nisu davali dovoljno pomazuce efekte odlucila je potraziti pomoc psihijatra. Tada je  dobila dijagnozu velike depresije i preporuku za lijekove.

Kako to obicno biva kod velike vecine ljudi se pojavi nevjerica da su bolesni od dusevne bolesti, da oni nisu “ludi”, i uvjerenje da pijenje lijekova sigurno znaci “TO”. Stigma je jedan od najcescih razloga zasto ljudi ne odlaze psihijatru i uzimaju preporucenu terapiju.

Kada je konacno osjetila dobrobiti lijekova, “vratila se svom zivotu” i ponovo pocela osjecati srecu. Onda je odlucila pomoci drugim ljudima da prevazidju stigmu i strahove dijeljenjem svog iskustva o ovom teskom “putovanju”.

Napravila je ovu infografiku opisujuci kroz sta je prosla.

zandt-depression1-f92d7dd7fab48f6b116409ddb361b8b0

zandt-depression2b-83049aa4cc802385d7d81d5e8381774f

zandt-depression3b-04cd982e7b8a05b4b1efe640f93948ad

zandt-depression4-fee52901dd5ad9745667cd20fd36a890

zandt-depression5a-2b6bbdf771d765def278a8e55a37f330

depresija-prica-infografika

DEPRESIJA JE IZLJECIVA BOLEST.

Za svakog covjeka razlicita kombinacija nacina lijecenja je uspjesna. Ponekad je potrebno vremena da se pronadje sta je to. Zato trazite dok to ne nadjete i koristite svu pomoc koju mozete dobiti, posebno onih koji su za to ucili.

Zakazivanje za online razgovore je na e-mail: moja_saveta@yahoo.com

I jos jednom da ponovim

DEPRESIJA JE IZLJECIVA BOLEST.

Prva psiholoska pomoc-prica iz zivota

Danas je Svjetski dan mentalnog zdravlja. Svake godine Svjetska zdravstvena organizacija obiljezava ovaj dan nekom drugom temom. Ove godine je tema prva psiholoska pomoc kada se desavaju neke katastrofe, prirodne ili drustvene.

Nazalost, ovih katastroficnih dogadjanja bilo je dosta u nasoj neposrednoj proslosti i cijelo vrijeme cujemo o prijetnjama novih katastrofa.

Povodom ovog dana htjela sam da napisem neku prigodnu i razumljivu objavu..i skoro da sam odustala, jer su mi na pamet samo padale neke strucne stvari koje daju uputstva sta raditi u tim trenucima. A koje sad, u ovom trenutku,nece vjerovatno niko procitati jer je dosta vise tih katastrofa!!… a kad bude trebalo nece biti vremena…

A onda mi se na fb pojavila ova prica (nazalost svakodnevna prica mnogih ljudi) koja lijepo objasnjava da psiholoska pomoc ide zajedno sa socijalnom i koje su to potrebe covjeka suocenog sa nevoljom. Ovisno o kojoj nevolji se radi i o covjeku samom naravno mogu biti u pitanju i druge potrebe.

Prica govori i o tome kako je onima koji pomazu i o jos kojecemu.

Evo i price:

Ulazim u porodilište.. Na porođajnom stolu mlada osoba koja ima dvadesetak godina, mršava, upalih obraza, tamnih podočnjaka. Ne čuje se…
Babica mi prilazi i kaže” Doktorka, žena je dilatirana šest centimetara. Termin porođaja je kraj sledećeg mjeseca a beba je baš mala.””
“Kako se zoveš”, pitam i prilazim ženi.
“Milica”, kaže jedva čujno..
“Odakle si”, nastavljam sa pitanjima.
“Odavde”, kaže, “tu sam se udala”.
“Dobro Milice, što si tako mršava? Jedeš li ti uopšte”, pitam.
“Da, odgovara kratko. Dobro jedem. Znate doktorka, moj muž radii i zaradi, ne pije. Dobar je. Svaki dan imamo hljeba i ponešto skuvamo. Lijepo živim, ne žalim se” priča.
Ja počinjem da se ledim… Shvatam da je iskrena. Da je to stvarno tako. Ona stvarno jede samo jednom dnevno i misli da je to u redu.
“Milice, koga imaš ? Brata, sestru”, upitam.
“Samo sestru doktorka, ali ona je u hraniteljskoj porodici. Znate mama je umrla, tata radi po ceo dan i nije znao šta će sa mnom. A bila sam vredna, čistila sam, kuvala. Odem na pijacu i uzmem zeleniš što bace. A bace dobru hranu. Kaže on meni, Milice našao sam ti muža. I doveo ga. Idi dijete sa njim, biće ti bolje nego ovde. I tako sam se ja udala”, kaže.
“I je l ti lep muž”, pokušavam da se našalim.
“Dobar je”, prozbori i nastavlja da ćuti. Samo grimase na licu pokazuju da je boli. Mlada žena koja prihvata realnost ma koliko bila teška, koja ne zna za bolje, mrtva u svojoj nemoći da bilo šta promijeni.
Babica mi donosi njene analize krvi.. Bacam pogled na papir i steže mi se knedla u grlu.Teška anemija, hipoproteinemija.
“Znate, nastavlja.. Ovo je devojčica. Zvaću je Anđela. Imam stvari. Sve sam oprala i složila, znate stvarno su ko nove. I pelene, imam i pelene. Nego. nemojte da se ljutite mislim da ću da se napnem.
“Napni se Milice”, kažem i gledam u babicu. Svi ćutimo. Nemamo riječi.A iznutra nas steže, boli..
Hajde Milice, najjače što možeš, napni . Milica sluša, njeno mršavo tijelo daje svu svoju snagu. i ona se porodi. Beba mršava, ali lijepa, plače, crnokosa.
“Dušo, mama te je dočekala. Dušo, dajte mi je da je ljubim”, kaže.
Uzima je grli, ljubi i plače od sreće.
“Dušo, ti si meni sve. Koliko je teška doktorka”, pita.
“Evo samo malo, Milice izmjerićemo bebu”, objasnim. Beba je teška 2200 grama. Terminska beba, beba gladne Milice.
“Lepa je doktorka, stvarno je lijepa”.
“Jeste Milice, lijepa…”
Teram babicu da joj donese stvari, da je presvučemo. Babica obara pogled. Odlazi u pripremu i donosi kesu, najlonsku, običnu i u njoj jedna stara spavaćica, jedna kesa uložaka i sapun.
“Milice jesi li gladna, žedna?”
“Nisam, ješću kasnije. Ne brinite, ne treba meni mnogo”. I prvi put Milica ima osmjeh.
Izlazim iz porodilišta. Čeka me nizak čovek.
“Ja sam Milicin muž. Da li je Milica dobro?”
“Jeste”, kažem i gledam ga. Iznošena majica, ali čista, velika trenerka i pocijepane patike. Ruke, grube, ranjave. Porodila se i beba je dobro. Srećan je.
“Molim vas, dajte ovo Milici”, reče i pruža malu kutiju keksa i sok. “Neka jede, treba da doji, a ja cu doći sutra.. Eto krenulo mi ,imam da radim ..
Odlazim puna tuge. To je stvarnost. Tu oko mene.
Sutradan u viziti, dolazim do nje. Osmehuje mi se. Miriše na sapun, oprane kose u spavaćici sa porođaja, koja je čista.
Shvata moj pogled. Gleda me u oči i kaže.
“Oprala sam je i osušila se. Toplo je. Vidite”, kaže i pokazuje na stočić kraj kreveta. Sokovi, napolitanke, čokolade.
“Dale su mi, nisam uzela.. Kažu, jedi Milice vidi kako si mršava a mi debele”.
Nameštam osmjeh i gledam oko sebe..Ove divne žene iz sobe su osjetile da treba da joj pomognu i donele su joj od uložaka do hrane, a da je pri tome ni jednog trenutka je nisu uvredile..
Dolazi dan otpusta .Pri polasku Milica dolazi da se zahvali..
“Hvala vam na stvarima za bebu. Nije trebalo.”
“Neka Milice, uživaj. Nije to ništa.”
“Hvala , hvala…”
A on ih čeka.. Ljubi ih u kosu i daje Milici jednu ružu.. ..Tako se valja..
Gledam ih i mislim.. Koliko ti stvarno potrebno da budeš srećan ? Zaista ne znam…

 

Vise informacija o prvoj psiholoskoj pomoci na SZO Svjetski dan mentalnog zdravlja 2016

Podijelite svoja iskustva i razmisljanja o tome sta najbolje pomaze i sta ne pomaze.

ruke-mesa4

PRVU PSIHOLOSKU POMOC MOZE PRUZITI SVAKO!

kako “pre/oziviti”zivot

Kod psihijatra dolazi puno ljudi koji ce ispricati upravo ovakvu pricu kao sto ju je u ovom videu duhovito ispricao Amir Hadzic .

Svakodnevni problemi, npr. neimastina, ogranicenja, razni zahtjevi koji su preveliki u odnosu na mogucnosti dovode do kontinuiranog stresa. Problemi koji su povezani sa stresom i zivotnim problemi su najcesci problemi zbog kojih se ljudi obracaju za pomoc. Jedno vrijeme covjek “gura”ali onda ne moze vise i posustane. Tada pocinju problemi koje cesto popularno zovemo anksioznost i depresija.

A zasto je to tako, kako to da covjek ne moze da se oporavi i nastavi “gurati “dalje”?

Iskustvo mi je pokazalo da je to zato sto covjek jednostavno zaboravi odrzavati ravnotezu izmedju problema i zadovoljstava.

images-41Zamislite jednu vagu sa dva tasa. Na jednom tasu su problemi, a na drugom zadovoljstva. Ako problemi “prevagnu”u odnosu na zadovoljstva, poremeti se ravnoteza. Sta tada covjek moze da uradi?

Moze da rijesi neke probleme i “odvadi”sa tog tasa, i / ili da pojaca zadovoljstva.

Vrlo cesto tokom terapije preporucujem da pacijent napravi listu svojih zadovoljstva. I vjerovali ili ne, ovaj zadatak izazove znacajne muke i na kraju napravi se veoma oskudna lista. Jedna ili dvije stvari.

Postoje brojne tehnike za prevazilazenje stresa i osnazivanje mehanizama nosenja sa stresom. Ali jedna od najvaznijih je da povecate zadovoljstva. Koja zadovoljstva , eh pa  to zavisi od vas !

KADA IMATE NAJMANJE VREMENA I NAJVISE PROBLEMA

SJEDITE DA SE ODMORITE I OPUSTITE.

Prijave za individualno online savjetovanje i antistres program po kognitivno-bihejvioralnim principima 

 

Kako pustiti opsesivnu misao da prodje – iskustvo

Opsesivne misli su misli koje su neprijatnog sadrzaja koje kod covjeka izazivaju neprijatna osjecanja i kojih bezuspjesno pokusavaju da se otarase. Sto se vise pokusavaju osloboditi tih misli ili razuvjeriti ili sprijeciti da se one jave, to se te misli vise javljaju i duze traju.Ove misli koje su ustvari proizvod nase imaginacije, nisu tacne, mada se covjek plasi da bi mogle postati tacne. To je masta koja je negativna, netacna, nije zasnovana na stvarnosti i koja apsorbuje svu paznju doticne osobe i dovodi do smetnju u funkcionisanju.

Opsesivne misli su one misli koje:

  • Se pojavljuju same od sebe – iznenada i bez volje osobe
  • Neželjene su.
  • uporne su i dugo se javljaju
  • Podrazumevaju otpor – osoba pokusava da im se odupre.
  • Nemoguce ih je kontrolisati.
  • Nisu karakteristične za osobu – u suprotnosti su sa idejom koju osoba ima o sebi, svojoj ličnosti i ponašanju i stoga su neprihvatljive.

Ovakve misli se javljaju kod opsesivno-kompulsivnog poremecaja, ali i u drugim stanjima anksioznosti, depresiji i drugim stanjima.

Postoje razliciti nacini za prevazilazenje opsesivnih misli. U videu koji slijedi cucete jedno korisno iskustvo o nacinu za nosenje sa opsesivnim mislima. Ova vjezba je usmjerena na to da se misli registruju, ali da im se ne ukazuje prevelika paznja cime one polako gube na intenzitetu i “prolaze”.

O svojim iskustvima prica Sonja Cvetkovic . Ona preko svog youtube kanala Anksioznost i moc volje-Sonja Cvetkovic  i istoimene facebook grupe podrske prenosi svoja saznanja i korisna iskustva u prevazilazenju anksioznosti sa ciljem da pomogne drugima sa slicnim problemima.

Bravo Sonja, hvala  i samo naprijed!

 

Cinjenice koje trebaju znati osobe sa suicidalnim mislima

Ako imate misli o samoubistvu vazno je da znate par cinjenica o tome.

…I da potrazite pomoc.

S vremena na vrijeme vecina ljudi ima misli da sebi ucini nesto nazao. Ali oni ih “ne uzimaju za ozbiljno” i znaju da ce proci.
Ako imate samoubilacke misli oslobodite ih se, tako sto cete ih nekome ispricati. Misli inace nisu istinite i korisno je prihvatiti ih da postoje i ne dati im da uticu na nase postupke.

Ovih par cinjenica koje treba da zna svaka osoba koja ima suicidalne misli:

Suicidalna razmisljanja su uvijek u vezi sa problemom koji je rjesiv

Cesto se suicidalne misli koje dovode do pokusaja suicida javljaju u okviru raznih poremecaja koji se mogu odlicno lijeciti. Vecina osoba se u potpunosti oporavi od ovih bolesti. Postoje razne vrste lijekova i drugih vrsta terapija koje pomazu. Razlicitim ljudima pomazu razliciti nacini i vrste pomoci. Cak i ako ste se ranije lijecili na jedan nacin i nije vam u potpunosti odgovarao, znajte da postoje jos mnogi drugi nacina. Lijeka ima , samo treba pronaci koji najbolje pomaze vama.

Problemi su rijetko kad tako veliki kao sto se cini

Razni problemi koji su veoma stresni u momentu kada se dogadjaju, cine se jako veliki u tom momentu. Medjutim nakon prve faze soka, kada budete u stanju da jasnije sagledati situaciju, problemi postaju manji i covjek postepeno sakuplja snagu da ih rijesi.

Drugi ljudi mogu da vide rjesenja koja vi ne vidite

Tako je uvijek bilo i uvijek ce biti da vise ljudi moze bolje da sagleda problem i da vidi rjesenja. Iz razlicitih uglova. Zato koristite pomoc prijatelja, porodice, zdravstvenih radnika, vjerskih lica ili bilo koga drugog u koga imate povjerenje.

Suicidalna kriza je gotovo uvijek privremena

Suicidalne misli dodju i prodju. Ne kazem slucajno da je u pitanju kriza. Kriza zato sto one nekada mogu biti toliko intenzivne, patnja je jako velika, cini se da postaje nepodnosljiva i da se covjeku cini da nema drugog rjesenja da olaksa sebi bol i patnju.
A nije tako. Potvrdice vam to oni koji su imali ovakve krize. One budu i prodju i covjek se nakon nekog vremena sam zapita kako je moguce da mu je toliko bilo tesko. Ne dozvolite suicidalnim mislima da unistavaju vasu buducnost. I pored njih mozete imati lijep i ispunjen zivot.

Podsjecanje na razloge za zivot moze vam pomoci da lakse podnesete bol

Sta je smisao vaseg zivota? Zbog cega i zbog koga zivite? Koga bi ucinili jako nesrecnim svojim nestankom? Vjerujete li u Boga? Svako ima svoj smisao zivota, ali nije ga se lako sjetiti u trenucima krize. Zato je cesto potrebno da vas u trenutku krize neko podsjeti na smisao zivota. I da se sjetite da ste vrijedno ljudsko bice bez obzira na sve. I da vrijedi zivjeti.

Plan koji napravite unaprijed moze vam pomoci da lakse prebrodite krizu

U trenucima kada se osjecate dobro i nemate suicidalne misli, napravite plan kako da prebrodite novu krizu. Mozete to uraditi sami ili uz pomc prijatelja, bliske osobe ili zdravstvenog radnika. Napisite u planu sta sve mozete uraditi da prevazidjete krizu, sta vam tada pomaze i godi; kome se javljate za pomoc i kada, tj. koji su prvi znaci da pocinje kriza i nakon koji je potrebno odmah reagovati; imena i kontakt telefone osoba koje vam mogu pomoci razgovorom i svojim prisustvom u trenutku krize, kontakt sa profesionalcem u oblasti mentalnog zdravlja i sl.
Zapamtite da ma kolika  bila bol ona ce proci i da za sve postoji i drugacije rjesenje. Prvi korak je da pozovete nekoga i ispricate o svom bolu. Uvijek ima dobrih ljudi koji hoce i mogu pomoci.
Molim vas da u komentarima podijelite svoja iskustva, podsjetite sta je smisao zivota i  pruzite podrsku onima koji su sada u krizi i dozivljavaju veliku bol i patnju, a koji ovo citaju.

Jedno veliko HVALA. Mozda ste svojim rijecima podrske upravo spasili jedan zivot.

       Prevencija suicida je posao svih nas     

                                     International Association for Suicide Prevention

                                                 American Association of Suicidology
 

Psihologija Pokemona

Zasto je igra Pokemon Go  toliko popularna ?

Na ovo pitanje je odgovorila Liraz Margalit Ph.D.  u casopisu  Psychology today.

prevod:Sanja Lopandic.

pokemon

Kada se franšiza koja je umrla gotovo prije više od deset godina vraća u život takvim žarom, moramo se pitati kako i zašto se to dogodilo. A, ako ste u mogućnosti prestati igrati Pokémon Go dovoljno dugo da biste pročitali ovaj članak, vidjećete da je taj fenomen duboko ukorijenjen u evolucionoj psihologiji.

Matthew Lynley je nedavno objasnio sjajne trikove koje koriste kreatori Pokémona Go za promociju angažmana, zadržavanja i viralnosti. Kao web psiholog, ja sam prirodno sklon pomnom posmatranju aspekata ljudskog ponašanja koji nagone tako veliki broj ljudi na igranje ove igrice.

Sa evolucijske tačke gledišta, naši mozgovi rade puno bolje u prirodnom okruženju koje je duboko ukorijenjeno u našem umu, u odnosu na okruženje iz virtualne stvarnosti. Našim ponašanjem upravljaju dva paralelna procesa – svjesni proces koji se vrti oko naših neposrednih zadataka (u ovom slučaju, osvajanja Pokémona Go) i nesvjesni proces koji je odgovoran za osiguranje izostanka prijetnje ili iznenadne promjene u našem okruženju.

Kada igrate igre virtuelne stvarnosti, nesvjesan proračun u našem mozgu je prisiljen da bude aktivan znatno više, jer nije upoznat sa ovim čudnim okruženjem virtuelne stvarnosti. Nasuprot tome, igra Pokémon Go uključuje naše stvarne životne sredine, sa kojim je naš um daleko više upoznat. Tako, igra u tom okruženju pruža osjećaj ugodnosti kognitivne lakoće – mentalnu prečicu koji signalizira spoznaju u izdajničkom svijetu.

Koncept kognitivne lakoće može izgledati očigledan: Ljudi vole stvari koje su lake za razmišljanje. Iskustvo stvarnog svijeta je psihološki lakše obraditi nego ono u svijetu drugih virtuelnih igara. Lakoća upravlja našim razmišljanjem u situacijama u kojima mi nismo vođeni aktivnim razmišljanjem, a to utiče na nas u svakoj situaciji kada trebamo obraditi informacije.

Ovaj osjećaj predznanja ima snažan uticaj na spoznaju stvari koje ljudi smatraju atraktivnim i ugodnim. Igranje igara u poznatom okruženju je mnogo ugodnije, i poznavanje okruženja je odigralo važnu ulogu u ljudskom opstanku. U praistoriji, ako bi nešto (ili neko) bilo poznato, to je značilo da ste već u interakciji s istim, te da vas vjerovatno neće ubiti.

Pokémon Go odgovara na neke druge osnovne psihološke izazove. Prvo, sama igra je jednostavna za razumijevanje i podjednako lako je igraju i djeca i odrasli. Kod svakog narednog nivoa, izazov je oživljen, što obnavlja žeđ, a želja da se i dalje dobijaju one svježe doze zadovoljstva nas tjera da nastavimo utakmicu.

Jedan nagradni blok igre je neočekivano zadovoljstvo pronalaženja čudovišta dok hodamo. Ne znamo kada ih možemo očekivati; oni se mogu pojaviti u bilo koje vrijeme ili na bilo kom mjestu. Naša sklonost ovoj vrstu djelovanja pripisuje se dopaminu, neurotransmiteru koji se nalazi u našem mozgu. Naučnici su u početku povezivali dopamin sa osećanjem uživanja, viskim nivoom dopamina vidljivim u toku aktivnosti kao kad jedemo čokoladu, upražnjavamo seks i slušamo omiljenu muziku, ali istraživanja u proteklih deset godina su pokazala da dopamin ima dodatne funkcije osim aktiviranja zadovoljstva i ugodnosti. Sigurno je da nam ovaj molekul pomaže otkriti promjene u okruženju.
Sistem se koncentriše na očekivanja. Možemo očekivati visok nivo dopamina kada nailazimo na neočekivane nagrade – tri ili četiri puta veće uzbuđenje, mjereno snagom dopaminergičkih pražnjenja. Drugim riječima, nagrada je ugodnija što nas više iznenadi.

Kada slučajno primimo neočekivanu gotovinu, takva situacija nas snažnije gura u opsesivno ponavljanje naše aktivnosti, no što bi nas natjeralo predvidivo dobijanje gotovine. Ovu tendenciju je ilustrovao B.F. Skinner 1950.godine. Kada bi njegovi laboratorijski pacovi dobili neočekivani nagradu za guranje pedale, oni bi nastavili gurati pedalu, čak i onda kada se zaustavi sa nagrađivanjem. Ovaj element iznenađenja pomaže u objašnjenju zašto se ljudi jednostavno ne mogu zasititi igre Pokémon Go.

Dodatni naleti zadovoljstva dolaze iz nostalgije koju ovu igru budi. Biti vani i juriti čudovišta aktivira stara i ugodna sjećanja, što nam pruža neprocjenjivu priliku da ponovo proživimo dio našeg djetinjstva i da našim iskustvima iz djetinjstva udahnemo život. To aktivira uspomene iz prostijih vremena kada se se igrale društvene igre vani, poput igre Lopova i žandara. Te igre uključuju žive ljude, i barem su uključivale manipulaciju stvarnih objekata u realnom prostoru, kao što je bacanje lopte. Igrači igre Pokémon Go osjećaju kao da učestvuju u stvarnoj aktivnosti sa drugim ljudima, a ne kao udaljeni posmatrač iza ekrana. Bacanje lopte u Pokémonu donosi uzbudljive uspomene koje su bile zatvorene u kutiji koja pripada prošlosti. Ove uspomene imati pozitivan uticaj na naše blagostanje pošto smo dobili tajni ključ za jedan magični period.

Osim toga, igra Pokémon Go može ispuniti vječnu fantaziju. Šetnja ulicama uz borbu sa čudovištima koje se pojavljuju neočekivano niotkuda može lako usmjeriti našu maštu u kojoj se vidimo u ulozi superheroja ili ratnika, ispunjavajući tako fantazije i dajući našim čula i emocijama vanzemaljska iskustva. Takve igre povećaju nivo adrenalina i bude snažne osjećaje moći, kao i frustracije, zadovoljstva i uživanja.

Centralni dio zadovoljstva igrača igre Pokémon Go je iskustvo da idu van i često u društvenoj interakciji s drugim igračima. Mnoge studije su pokazale učinak poboljšanja raspoloženja usljed povećanja fizičke aktivnosti, a društvene veze su od iste važnosti za mentalno zdravlje. Neka istraživanja pokazuju da čak i površan razgovor sa strancima povećava blagostanje.

Međutim, David Sack je nedavno upozorio na tanku liniju između ponašanja i ovisnosti, postavljajući pitanje da li će Pokémon Go povećati stopu zavisnosti o Internetu ili patološkim igranjima. On je citirao Dijagnostičko statistički priručnik za mentalne poremećaje o igračima:

“Kada se ovi pojedinci zadube u Internet igre, određeni putevi u mozgu se aktiviraju na isti direktan i intenzivan način na koji se aktivira mozak narkomana na koji utiče određena supstanca. Igranje traži neurološki odgovor koji utiče na osjećaje zadovoljstva i nagrade, i rezultat se u krajnjoj liniji manifestuje kao zavisno ponašanja. “

“Takva kompulsivna igra gura u stranu druge interese i odgovornosti, ugrožavajući odnose, studiranje, radna mjesta i više”, dodao je Sack. “Iako se ovo istraživanje fokusiralo na tradicionalne online igrače, moguće je da je isto primjenjivo i na igrače igrice Pokémon Go.”

Možda je zapravo tanka linija između zabave igranja igrice i postajanja ovisnikom o igrici. Problem je što ova linija počinje stvarati promjene u našem mozgu, stvarajući nove veze, prije nego što uopšte shvatimo da smo postali ovisnici.

 

Psanja sudskirevod sa engleskog Sanja Lopandic, sudski tumač

linkedin      blogger