Kaze stari svijet, da nosiš kamičak u džepu 15 godina bilo bi ti žao da ga baciš. Tako sam se osjećao svaki put kada sam pokušavao da prestanem pušiti.

Uvijek su prethodili dani razmišljanja o tome, analize i samoanalize, ljutnja na sebe itd. I tako je svaki pokušaj počinjao, a završavao se klecanjem pred krizama i salvom opravdanja i novom kutijom omiljenog brenda. Tako je bilo sve do skora dok mi se nisu kockice presložile u glavi. Analizirao sam price ljudi koji su konzumirali dvije kutije i vise i onda odlučili da promjene tu naviku i uspjeli su bez upotrebe pomoćnih sredstava.

Kao i kod bilo čega drugog što radite u životu, i kod ovog je ključ motivacija. Da li vam je motivacija zdravlje? Uvjeren sam da 95 posto ljudi koji kažu da im je motiv zdravlje LAŽE! Niko ne razmišlja o zdravlju dok se ne razboli. Zdravlje je nešto najbitnije u našim životima, ali malo ko ima vremena i zelje ili volje da se brine o njemu.

Cilj mog pisanja je da umjesto da pametujem kako sam otkrio tajnu prestanka pušenja i kako je to lako, da vam kažem da i sam imam krize da ih proživljavam kao i vi i bilo ko drugi i ovde ću iznijeti neka shvatanja i tehnike koje koristim za prevazilaženje istih, a koje sam razvio kroz svoja shvatanja svojih vrijednosti i shvatanja ljudi koji su se riješili ove navike.

Po meni je bitno sledece :

• iskrenost
• objektivnost i
• suočavanje

Mene licno je iznerviralo nekoliko stvari:

• odnos prema pušacima: trgovci su poceli uvaljivati paklice cigareta stare po nekoliko godina, razne falsifikate i svercovane pakle bez zemlje porijekla
• cinjenica da su poskupljivale svake godine 20%, a onda za mjesec dana jos dodatnih pet posto. I na kraju krajeva skontam se da ne želim više da trošim pare na to.
• i jednostavno ne uživam više cigari i dimu. Odlučio sam da pare od cigareta trosim na nesto drugo

Što se tiče objektivnosti ja to vidim ovako, niko ne želi da pati. A šta je to patnja? Ako neprijatnost rangiramo na skali od 1 do 10 gdje je 1 malo ili nimalo neprijatno (lagani svrab na ruci) a 10 neizdrživo (smrt) patnju možemo strpati na skalu od 11, 12 itd, drugim riječima u maštu. Pod uticajem propagande, tipa: posle nedelju dana nastupa prva kriza, posle mjesec druga, ne znam šta da radim sa rukama i svim ostalim što ste čuli, u našu podsvjest se ugradjuje skrivena komanda da bi eventualno mijenjanje ove navike izazvalo patnju i mozak se automatski počinje braniti i otežava proces odvikavanja.

Ono što meni pomaže je cijeli niz vježbi za koje mi u prosjeku treba par minuta dnevno. Kažem sebi ok, imaću neku napetost u tijelu. Biće mi neprijatno na skali do 6. To je izdrživo i kako je neprijatnost došla tako će i proći. Druga vježba objektivnosti je priznavanje samim sebi, kada mi se traži cigara kažem sebi traži mi se cigara i to je to, ne dodjeljujem tome sto sam rekao nikakvu dramtičnu vrijednost to je na skali 4 i proći će. Kad osjetim neprijatnost kada vidim da je neko zapalio cigaretu pogledam tu cigaretu, jednostavno je sagledam i ne opisujem je u glavi. Samo je pogledam par sekundi i kada mi nešto drugo privuče pažnju okrenem se tome. To zovemo suočavanje.

Zašto je ono važno? Zato što je cigarete skoro pa nemoguće izbjeći. Uvijek ćete naići na nekog sa cigarom u ruci. I stalno se reklamiraju bez obzira da li o njima pričate pozitivno ili negativno. Čak i oni dokumentarci o efektu duvana na zdravlje im idu u korist iako im to nije namjena. Pa čak i ovaj tekst. Iz mog iskustva što manje pažnje posvećujete duvanu to će ovisnost biti slabija. I još jedna stvar uvijek kreirajte cilj pozitivno! Umjesto da govorite da nećete ili da prestajete pušiti pokušajte npr, da kažete hoću da udišem čist zrak. Zašto je ovo važno? Mozak je mašina koja ne prepoznaje negacije tako da kada kažete: Više neću pušiti, on čuje samo više ću pušiti. Pokušajte ovo vježbati sa drugim stvarima u životu i i primjetićete razliku sada.

P.S. Nikada ne osuđujte ljude koji puše! To je izbor punoljetnih ljudi, danas im je to OK možda sutra neće biti. Što manje ljutnje i stresa stvarate u ovom procesu to če vam biti lakše.

Kouč Rad