STRAH: Suoci se sa vlastitim strahovima i oni ce nestati!

Sjecam se, kao jucer da je bilo.

Duboko urezani strah, paralizovao me. Ko si,odakle dolazis,ko te poslao meni,odlazi,ne trebas mi? Uzvikivala bih,uzalud!

Sada vec cetiri duge godine druzimo se. Ja i moja anksioznost.Dobro poznata prijateljica, ne tako draga, ali prihvacena. Uselila se u moj zivot,moju svakodnevnicu,moju kucu. Sta da radim?Da je gadjam kamenjem i psujem bezobrazno. NE! Samo na lijep nacin,jer znate sta? Ona to ne voli. Gusi se u prihvatanju, razumijevanju i ljubavi. Hrani se suzama,strahovima,padovima i jadikovanjem.Pa dopustite joj da ostane gladna.

Pisala bih o svom putu,onom koji jos uvijek nema pravi putokaz.Pravim ga sama.Cesto zalutam,padnem,dignem se i nastavim.Trnoviti put nosi ime STRAH. Ja i ON! Igramo,varamo ali ne napustamo zonu.Vrtimo se u krug pa ko odustane nosi titulu GUBITNIKA. No,ja ne prihvatam taj epitet. Plasim se ludila,plasim se citanja,plasim se guglanja,plasim se drhtanja,plasim se svega sto nosi moja anksioznost i moj strah.Imam jednu grupu u kojoj mi anksiozni ljudi pisemo svoje tegobe, i svake se uplasim. Strah prodire do kosti,zauzima moju dusu i paralizira svaki dio tijela.

Sutila,trpila,trazila rjesenja i konacno,KLIK! Uz pomoc,meni drage zene,doktorice i covjeka,uspjevam.Laganim koracima ali rekla bih sigurnim.Okrenula sam plocu,sada prihvatam sve.Jer sve je tu s razlogom nekim.Kada me obuzme strah,kada vec pocinju senzacije u glavi ja pripremim govor.Sama sa sobom!Saslusam sta mi ima reci,razmotrim,i pustim.Ne ulazim u raspravu, jer dugi bi bili razgovori kada bih mu dopustila da prica nebuloze i uvjerava me u neistinu.

PRIHVATANJE! Npr. Plasim se otici u soping jer cu poludjeti i poceti gubiti kontrolu nad sobom….STOP!!!Jel to sve sto imas za reci?Prekidam govor koji mi strah namece,ne ulazim u raspravu i fokusiram se na ovo sada,vracam se u realnost,jer ovo SADA je ono sto se desava…

A da sam usla u raspravu izgledalo bi ovako:”Plasim se otici u soping jer cu poludjeti i poceti gubiti kontrolu nad sobom.Radit cu radnje koje ne prilice meni,vristat cu i bacat se po podu.Dolazi hitna,vode me na odjel neuropsihijatrije i zadrzavaju”. Kakav osjecaj imate dok citate,sigurno ne lijep kao ni ja sama.

Vratimo se u realnost,prihvatimo emociju,misao i odlucimo da li sudjelovati ili prihvatiti i nastaviti.Na kraju krajeva niceg u zivotu se ne treba bojati,samo se treba razumjeti. Sada je vrijeme da razumijemo vise, tako da bi se bojali manje.

Autor: Edita

Oglasi

Moj komentar

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s