Price iz online ordinacije

Upravo sam zavrsila prepisku sa jednom osobom kojoj je cijena razgovora sa psihijatrom velika. To me je rastuzilo i podsjetilo na jedan dogadjaj kada sam bila bez prebijene banke.

Tog jesenskog kisnog dana sam polozila ispit iz hirurgije. Ispit je bio tezak, a i vremena kada sam ga polagala su bila teska. Buktio je rat i u drustvu i u mom privatnom zivotu. Izmedju ostalog, mjesecima nisam znala sta je sa mojima, osoba koju sam smatrala najvecim prijateljem i partnerom me ostavila. I jos svasta nesto…

Taj sam dan nakon iscrpljujuceg ispita krenula sa Rebra u studentski dom gdje sam stanovala. Nisam imala novaca za prevoz pa sam isla pjeske. Bila sma gladna a nisam imala dovoljno da sebi kupim nesto za pojesti.

I tako pokisla i sretna zbog polozenog ispita i nesretna zbog svega ostalog, hodala sam ulicom. Zaustavi me jedna zena koja je prosila i koja je izbjegla odnekud.

“Ona trazi od mene za komad kruha a nemam ni ja.”

Imala sam jos jednu kovanicu, ne sjecam se vise koju.

Za trenutak pomislim: ” ona ili ja”.

I dam joj.

To je bila zadnja kap koja je prelila casu moje tuge. Kisa je tad toliko padala da se nije moglo vidjeti sta su kapi kise a sta moje suze.

Zao mi je sto je ovoj osobi koja je danas zatrazila pomoc od mene puno to koliko kosta razgovor. Ja je u potpunosti razumijem. Znam kako je to biti bez prebijene banke.