• Učitelju – jednom je pitao učenik – zašto postoje teškoće koje nas ometaju da postignemo cilj, udaljavaju nas od izabranog puta, pokušavaju da nas primoraju da priznamo svoju slabost?

– To što ti zoveš teškoćama – rekao je Učitelj – zapravo je dio tvog cilja.Prestani da se boriš sa tim. Samo razmisli o tome i uzmi to u obzir kada biraš put. Zamisli da gađaš iz luka. Cilj je daleko i ne vidiš ga, pošto je na zemlju pala gusta magla.

Da li se boriš sa maglom? Ne, ti čekaš da vjetar dune i magla nestane. Tada je meta vidljiva, ali vjetar preusmjerava let tvoje strijele. Da li se boriš sa vjetrom? Ne, ti jednostavno odrediš njegov smijer i podešavaš strijelu na malo drugačiji ugao. Tvoj luk je težak i čvrst, ti nemaš snage da povučes tetivu. Da li se boriš sa lukom? Ne, ti treniraš svoje mišiće, i svaki put jače povlačiš tetivu.

• Ali, postoje ljudi koji gađaju iz laganog i gipkog luka po vidljivom, mirnom vremenu – rekao je uvrijeđeno učenik.
  – Zašto se samo moja strela susreće sa toliko prepreka na svom putu? Da li se svijet opire mom kretanju naprijed?

– Nikada ne gledaj na druge – nasmiješi se učitelj.
– Svako ima svoj luk, svoj cilj i svoje vrijeme za hitac. Jedni imaju za cilj pogodak centra mete, a drugi mogućnost da nauče kako da gađaju.

Učitelj je spustio glas i nagnuo se prema učeniku:

• Želim još da ti otkrijem strašnu tajnu, momče. Magla ne pada na zemlju da bi omela tvoj hitac, vjetar ne počinje da duva zbog toga da tvojoj strijeli promijeni smijer, čvrst luk nije napravio strelac da bi ti shvatio svoju slabost. Sve to postoji samo po sebi. Ti si odlučio da u tim uslovima precizno pogodiš cilj.
  
  Zato, ili prestani da se žališ na teškoće i počni da gađaš, ili umiri svoju gordost i izaberi lakši cilj. Cilj, na koji možeš gađati iz blizine…