Da, to je tacno.

Neki psihijatri ne podrzavaju rad online.  Vjerovatno zato smatraju da je za dijagnostiku i lijecenje veoma vazan  kontakt koji se ostvaruje “licem u lice”u ordinaciji.

Takodje, cesto svaka promjena i novina u radu nailazi na razne otpore, a tako je i sa psihijatrima.  U svijetu postoje iste takve dileme, ali sve manje i manje. Zato sto je iskustvo pokazalo da je telemedicina (primjena savremenih sredstava komunikacije u dijagnostici i lijecenju bolesti) buducnost. Ona je nasla primjenu vec u mnogih oblastima medicine i u mnogim zemljama na svijetu.

Zato sto se pokazalo da je u dosta slucajeva jednako efikasno kada se kontakt izmedju doktora i pacijenta ostvaruje online i direktno. To se odnosi posebno na kratke konsultacije i intervencije, pracenje efikasnosti terapije ili nezeljenih lijekova. Komparativne analize psihoterapije (kognitivno-bihejvioralne) online i direktno su pokazale jednaku  efikasnost. U nekim slucajevima, je efekat cak i veci, obzirom da se radom online stice utisak vece privatnosti i povjerljivosti, te se smanjuju troskovi lijecenja. Ovaj tretman je prihvatljiviji za osobe koje se iz raznih razloga ustrucavaju potraziti strucnu pomoc, a potrebna im je.

Obzirom na sve prednosti ove vrste pristupa neke zemlje su ga priznale kao jednako vrijedne i finansirane su od strane fondova zdrvastvenih osiguranja.

Neke zemlje kao SAD imaju smjernice i licence za obavljanje ove vrste pomoci.

Ovaj vid pomaganja nije pogodan za teze oboljele, vec je namijenjen za lijecenje laksih i umjerenih poremecaja, uglavnom anksiznih i afektivnih poremecaja.