Poremecaji hranjenja

Brosura “Poremecaji hranjenja. Vodic za otkrivanje, razumijevanje i trazenje pomoci” Antonela Meštrović

SAVJETI ZA OBITELJ I PRIJATELJE

Često okolina oboljele osobe ne zna kako bi se ponašala te na koji način može pomoći. U nastavku su navedeni neki od općenitih savjeta za pružanje podrške i pomoći osobama koje pate od poremećaja hranjenja.Ipak, važno je napomenuti da je svaka oboljela osoba jedinstvena i nalazi se u specifičnoj situaciji te se najbolje posavjetovati sa stručnjakom.

• Prihvatite činjenicu da su poremećaji hranjenja ozbiljna bolest i da zahtijevaju dugotrajno liječenje.

• Nježno ali ustrajno ohrabrujte oboljelu osobu da potraži stručnu pomoć.

• Budite svjesni da je liječenje poremećaja hranjenja dugotrajan proces i da će oboljela osoba prolaziti kroz različite stadije.

• Doznajte više o bolesti putem knjiga i interneta.

• Potražite pomoć stručnjaka za sebe.

• Volite i prihvaćajte vlastito tijelo.

• Ne komentirajte ničiju težinu (niti vašu, niti oboljele osobe, niti drugih ljudi)

• Ne razgovarajte o dijetama, kalorijama, debljanju, „dobrim“ i „lošim“ namirnicama.

• Suosjećajte i pokušajte shvatiti osobu prije nego što reagirate.

• Pružite podršku i pokažite da ste spremni razgovarati o problemu.

• Ne okrivljavajte niti oboljelu osobu niti sebe.

• Pitajte oboljelu osobu kako je njoj i kroz što prolazi.

• Ne pokušavajte kontrolirati oboljelu osobu kako biste zaustavili ponašanja povezana s poremećajem hranjenja (npr. nagrađivati je ili kažnjavati).

• Izbjegavajte dijeljenje savjeta i emocionalne ucjene poput: „Samo treba odlučiti i biti discipliniran“, „Učiniti to za mene“, „Nauči se kontroli“, „Samo počni jesti“ i slično. To je neučinkovito i narušava dobre odnose!

• Budite svjesni vaših dosega i mogućnosti – ako ste oboljeloj osobi bliski ne možete biti njen psihoterapeut/psihoterapeutkinja čak i u slučaju ako imate potrebna znanja i vještine.

• Cijenite to što vam se oboljela osoba otvorila i progovorila o svojim problemima.

• Izbjegavajte bilo kakve pogrdne nazive kao i etiketiranje osobe nazivima kao što su npr. „bulimičarka“ ili „anoreksičarka“.

• Budite strpljivi ako osoba isprva poriče postojanje problema, ponekad je oboljeloj osobi potrebno vrijeme da sama sebi prizna problem i da se otvori prema drugima.

• Pokažite ljubav i brigu a ne osudu! Većina oboljelih osuđuju i krive sami sebe, jako im je važno da isto to ne dožive i od okoline.

procitaj vise –> brosura

Oglasi

Moj komentar

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s