Kako zivjeti sa granicnim poremecajem licnosti

Günter Niklewski, Rose Riecke-Niklewski

“Imam samo najbolje prijatelje, prepoznam u sekundi tko mi je zaista blizak i srodna dusa, i onda zelim nju ili njega potpuno imati za sebe. Mozda je to razlog zato moje veze uvijek traju tako kratko. Sranje je samo to sto uvijek mora zavrsiti svadjom. Ali kada je za mene nesto gotovo, onda je definitivno gotovo, radije buran kraj ”

Ljudi s granicnim-poremeæajem licnosti ne mogu biti sami. Trebaju druge ljude. Zato jako brzo ulaze u vrlo intenzivne odnose. No, ti odnosi cesto kratko traju i odvijaju se po slicnoj shemi: partner, partnerica, prijatelj, prijateljica, koji je u pocetku s golemim odusevljenjem pretvoren u spasioca, junaka, jedinoga pravoga, najedanput se dozivljava iskljucivo kao zlocest, povrjedjujuci, zapostavljajuci, agresivan, sve do brutalan.

“Kod mene je sve jako intenzivno. Ako vozim auto, onda kako treba. Zapravo me za druge tada nije briga. Kod jela je slicno: kada osjetim tu pozudu, onda trpam sve u sebe bez obzira to ako treba, sve dok se ne izbljujem.”

Ljudi s granicnim-poremecajem licnosti su impulzivni. Zbog te impulzivnosti u mnogim podrucjima reagiraju snaznije od drugih ljudi u slicnim situacijama. Istovremeno im je tesko kontrolirati svoje impulse. Narocito problematicno je kada se radi o impulsima koji ostecuju vlastitu licnost, jastvo. Tu spadaju kako tjelesna ostecenja, tako i ona na socijalnoj i emocionalnoj razini. No, na samoostecivanje cesto ne treba gledati samo kao na slucajne posljedice nedostatne kontrole impulsa. Ono je namjerno i sluzi ponovnom uspostavljanju dusevne ravnoteze, kakva god ona bila; time pomaze oboljelima ponovo uspostaviti kontakt sa stvarnoscu

Izrazita impulzivnost i nedostatna sposobnost njezine kontrole pokazuju se prije svega kada se radi o ljutnji. Posljedica su cesti neprikladni napadaji bijesa, koji dovode do stalnih konflikata s drugim ljudima i zestokim svadjama, sve do agresivnih radnji.

“Kod mene uvijek ide gore-dolje, vec sam se na to privikao. Kada mi je ponekad zaista dobro, onda znam da vec minutu kasnije mogu biti beskrajno tuzan, a da ne znam zasto. I strah me napada iz vedra neba. To je vjecita gore-dolje, tamo-amo izmjena raspolozenja.”

“I onda da ja budem dobro? Logicno je da vise nemam volje za to smece, ionako je sve besmisleno. Onaj koji ne razumije da je moj zivot besmislen i promasen, taj ionako nista ne razumije.”