Pocituvana, ja sam od Makedonija. Po potragu psihijatra, videla sam vas kontakt i ako mozete mi nekako pomoci.Znam da moj problem i nije neki problem ali ipak mislim da mi treba strucna pomoc. Udata sam vec 6 god, moj muz je u inostranstvo i dolazi na 3 mjeseci, tako je ispocetka braka. Mi zivimo sa moje roditele, znaci imam dete od 5 god. Od pocetku imam pomoc oko deteta i ta pomoc pocela je da mi smeta. Moja majka ne da nista da ja radim, ona sprema dorucak, ona sprema rucak,vecera se, ona pere nasu odecu, sobira odecu, pere sudove, moje e samo da setam dete i da ga ranim. Kada recem joj da hocu ja da spremim rucak i da perem nasu odecu, ona mi ne da, sa izgovorom necu da tebe mucim. Kada dodju moje goste, trca da ona prenese se, da prisprema se. Kada dodje moj muz, trca da njega opere i svaki dan ona gotovi rucak. Desavalo se da i bez moje znanje daje neke vitamine moje dete. Moj glas se ne slusa i ne mogu pred njima da kazem detetu sta da radi. Imamo stan ja i moj muz nedaleko od moj roditelje, novo uredjen i moj muz me savetue da ne idem sama sa detetom da zivim, zato sto ne bi mogla sama oko deteta, inace dete mi e privrzano za moga tatu, njegovog deda i ne znam kako ce da podnese moje dete bez njega. Kako ja da pomognem da dete predje preko toga da ide da zivi bez njega. Moji roditelji mene su me napravili emocionalno nestabilna osoba, bez karakter, bez svoje ja, prefrlajki mi deka ne sam sposobna za briga oko deteta, mislim da padam u depresiju, govoreci sebi da nisam dobra majka, da ne mogu sama da se brinem za dete i svog supruga. Hvala puno na razumevanje i na saveti. Bilo bi mi od velika pomoc vase reci, iskreno.

Prvo sto cu Vam reci je da mi se cini da niste “emocionalno nestabilni, bez karaktera,bez svoje ja, losa majka, “…vec da ste zbunjeni, nesigurni i nesamostalni. Ne cudi me uopste sto “padate”u depresiju. Ima vise tema koje bih mogla ovdje komentarisati, ali pomenucu samo dvije. Prva je greska u odgoju. Druga vezanost djeteta za djeda.

Jedna od cescih gresaka u odgoju koju naprave roditelji, a koja moze imati ozbiljne posljedice a koje i Vi pominjete, je da svoje dijete ne osamostale i ne pripreme za samostalan zivot. Preveliko zasticavanje djeteta i cinjenje previse za dijete dovodi do toga da dijete ne stekne samopouzdanje, ne nauci vazne stvari i pripremi se za kasnije zivotne zadatke, ne nauce se nositi sa frustracijama i problemima. Roditelji to ne cine iz lose namjere, naprotiv. Kada tako odgojena djeca kasnije odrastu ostaju nesamostalni, nesigurni, postaju frustrirani, anksiozni, depresivni.. Poruka koju stalno dobijaju od okoline je “Ti to ne znas, ne mozes, nesposobna si itd” Kako i da neko postane sposoban da nesto uradi ako to nikad nije ni pokusao uraditi i kada mu se od malih nogu porucuje da on to ne moze? Kako da postane samopouzdan i vjeruje u sebe i svoje sposobnosti?

Drugo, Vase dijete je vezano za djeda i to je OK. Promjenom mjesta zivljenja njihova veza se nece prekinuti. Odvajanje je dobro i korisno i uci dijete da zivot nije lagan i da moze da podnese odvajanje i pored toga sto to ne zeli. Naucite dijete da se nosi sa frustracijama i bude samostalno, bas ono sto su Vasi roditelji propustili da nauce Vas.

Nadam se da ce citatelji isto komentarisati i dati korisne savjete iz svog iskustva. Moj prijedlog je da dobro razmislite sta zelite u zivotu i pitajte se da li ste sada na dobrom putu ka tim ciljevima. Razmotrite prednosti i nedostatke svake mogucnosti koja Vam padne napamet kao rjesenje. Radite na samopouzdanju i osamostaljivanju i preuzimanju svog zivota u svoje ruke. Polako, mozete Vi to. Samo naprijed. A ako se odlucite na ostanak u ovoj zajednici onda treba pored pomenutog poraditi na prihvatanju situacije (i da je to Vas izbor ) i da naucite kako da se Vas glas cuje.