Imam problem sa trihotilomanijom ( bolest cupanja dlaka) i pocinju da se primecuju rupe na bradi i obrvama. Da li je moguce resiti ovaj problem i sta bi ste mi Vi preporucili. Hvala unapred
Ovo pitanje me je pokrenulo da napravim ovaj blog. Zove se Trichotillomania HELP ME! Vise osoba mi se do sada javilo sa gotovo istim pitanjem i ja sam im pokusala dati korisne informacije. Pogledajte blog i razumjecete malo bolje o cemu pisem.
Problem je slozen, hronican i tezak, posebno zato sto se problem sakriva. Oboljeli se ne odlucuju na lijecenje. Lijecenje moze pomoci, nekima samo privremeno a nekim dugotrajnije. Posto se malo ljudi lijeci od ovog poremecaja, pokusavaju sami da si pomognu, onda ni terapeuti ne sticu iskustvo i ne razvijaju tretmane. Po procjenama oko 2-4 % osoba u opstoj populaciji ima ovaj poremecaj, ali on je ipak jedan od najmanje istrazenih i ima najmanje specijalizovanih terapeuta.
Ovdje imate pregled tretmana koji su efikasni. Tretman je komprehenzivan.
Preporucila bih Vam da vise ne cekate. Problem nece proci sam od sebe. Zatrazite strucnu pomoc. Mozete se ukljuciti i u rad
bloga za podrsku osobama koje pate od trihotilomanije.
Procitajte Jedno iskustvo.
Online psihijatar 
Pozdrav.
U zadnje godinu dana osjećam se tužno i stalno imam neki nemiran osjećaj u stomaku kao da će se nešto loše desiti. Taj nemir i tuga dolaze u intervalima. Mogla bi plakat satima ponekad. I stvarno previše razmišljam o nepotrbnim stvarima i time si pravim jos vise tuge i stresa. Imam osjećaj da to sve proizlazi od moje veze koja traje već godinu dana. S njim je sve uredu više manje ali njegova familija ( točnije sestra i mama) nisu baš za mene. Njegova sestra me ne voli nikako, i 100% sam sigurna da ona svojoj mami puni glavi o meni kako sam ja loša i da nisam dobra osoba. Decko se ne miješa u to puno jer ipak to su mama i sestra a ja sam djevojka, ne želi dolazit u konflikt sa njima a ja i on o tome ne možemo pričat jer se uvijek posvadjamo citiram “ti si luda, umisljas da te moja mama ne voli”. Ta žena nikad ne pita za mene, rijetko kada, dok je tzv. Zet (od deckov sestre decko) najbolji u svemu i sve zna, cak ga dizu u nebesa vise od svog sina i brata, on zna sve, najbolji je. Moja se dobra dijela ne spominju nikad. I sve to me cini tako tužnom jer se ne možemo druzit svi zajedno kao nekad jer u početku nije bila ovakva situacija, ja i njegova sestra se izbjegavamo na sve nacine, nismo se vidile mjesc dana i vjse. ne znam više šta da radim i kako da se postavim prema svemu ovome jer ova familija i vezq počinje crpit moju energiju. Treba mi savjet kako i šta dalje sa ovom vezom, da li je moguće napravit sta da majci mog dečka pokazem da nisam takva osoba kakvom me je njegova sestra pokazala svojim riječima.
Sviđa mi seSviđa mi se