Lijecenje kombinovanom psihoterapijom i MDMA obecava izljecenje i spas za osobe sa PTSP-om

Da li zaista primjena rekreativne droge MDMA i odgovarajuce psihoterapije moze da dovede do IZLJECENJA od postraumatskog stresnog poremecaja? Nadamo se da ce se to saznati uskoro kada se provede zadnja faza naucne provjere efikasnosti ove terapije.

Nedavno je objavljeno da je FDA (Americka agencija za hranu i lijekove ), nakon preko 20 godina pokusavanja onih koji se bave psihodelicnom terapijom, konacno odobrila ispitivanje ove kombinacije lijecenja za traumatizovane osobe. Zasto je toliko dugo trebalo da se dobije odobrenje za klinicku fazu ispitivanja potencijalno revolucionarnog lijecenja, je pitanje na koje onima koji pate od PTSP-a ne moze biti odgovoreno samo sa time da je MDMA ilegalna droga. Nadajmo se da ce do razresenja dilema i stvaranja novih legalnih mogucnosti doci sto prije.

Do sada su provedena istrazivanja na manjem broj pacijenata u vezi efikasnosti ove kombinacije i dobiveni su podaci da oko 85 % oboljelih bude izlijeceno, tj trajno nestanu simptomi PTSP-a. Dosadasnji drugi tretmani su imali uspjesnost oko 50%. U praksi se do sada ova kombinacija lijecenja provodila kod raznih vrsta PTSP-a npr. kod ratnih trauma, silovanja, zlostavljanja, nesreca i drugo, te zavisnosti i drugih poremecaja koji u svojoj osnovi imaju traumatsko iskustvo u ranom periodu zivota, bilo da se radi o fizickom, emocionalnom,seksualnom ili drugom zlostavljanju. Takodje se provode i ispitivanja da li se moze primijeniti u lijecenju autisticnog spekta poremecaja, socijalnih fobija i da li moze imati i korisnu primjenu kod shizofrenije.

Tretman PTSP-a ustvari podrazumijeva sem lijekova i psihoterapiju koja je usmjerena na razresenje traumatskog iskustva. Za to je potrebno da se prica o tome sto se desilo. Medjutim, svi koji su imali neku traumu znaju koliko je tesko pricati o tome i koliko to boli. Stoga oni koji razviju postraumatski poremecaj nastoje da se toga ne sjecaju, ne pricaju, ne dolaze ni na koji nacin vise u kontakt sa tim ili necim sto podsjeca na te dogadjaje. Kao posljedica toga dolazi do prekida veza izmedju dijelova mozga prvenstveno izmedju amigdala i hipokampusa koji regulise pristup sjecanjima i povezuje ih sa osjecanjima. To sto se osoba trudi da se ne sjeca ne znaci da su sjecanja izbrisana, nego samo “duboko zakopana” i da drzanje sjecanja dalje od svjesnog dovodi do velikog utroska nase psihicke i fizicke energije. I pored toga, sjecanja na stravicne dogadjaje povremeno “dolaze”u svijest i izazivaju veliku patnju kao dozivljaj ponovnog prozivljavanje trauma, kao da se to sve ponavlja u sadasnjem trenutku. Tu patnju sa pratecim raznim simptomima mi ustvari zovemo PTSP.

Da bi se osoba izlijecila od te velike patnje potrebno je da u sigurnom okruzenju dodje do uspostavljanja sjecanja na traumatske dogadjaje kroz uspostavljanje prekinutih veza u mozgu i oporavak dijelova mozga koji su se vremenom smanjili. Psihoterapijske tehnike koje se danas koriste su dobre, ima ih razlicitih i dobar dio njih dovodi do integracije traumatskog iskustva i njegovog “spremanja” tamo gdje i pripada, tj u proslost a ne u sadasnjost.

Medjutim da bi psihoterapija mogla djelovati, potrebno je da osoba pocne da se sjeca sta je bilo i da o tome da prica. Medjutim, to je jako bolno i psihicki i fizicki i zbog toga to ljudi izbjegavaju. Imala sam jednog pacijenta koji je jednom prilikom u svojoj kuci dok je lozio vatru u sporetu imao jedan flash-back ( iznenadno sjecanje sta se desilo sa dozivljajem da se to desava u tom trenutku) i zbog ogromnog straha je napravio pokret kao da bjezi i pao je na vreli sporet i sav se opekao.

Da bi osoba bila u stanju da prica o tome sta se desilo potrebno je da se osjeca dobro i sigurno, da nije anksiozna i da ima povjerenja. To je cini mi se ne samo tesko nego i gotovo nemoguce postici. Medjutim..Dosadasnja isustva su pokazala da MDMA kada se koristi u odgovarajucoj dozi u jednoj tableti 2 ili 3 puta u odredjenim momemtima tokom psihoterapijskog procesa kada se osoba prisjeca trauma ima taj efekat . Kontrolisana primjena MDMA prema dosadasnjim iskustvima, stvara osjecaj sigurnosti, smirenosti, srece, euforije, povjerenja i na taj nacin daje mogucnost da se na bezbjedan, doduse umjetan nacin, dodje u kontakt sa trumatskim sjecanjima koji je manje bolan.

MDMA je skracenica od 3,4-Methylenedioxymethamphetamine. To je sintetska droga koja je ilegalna i do sada nema odobrenje za medicinsku primjenu , tj nema ni jednu medicinsku indikaciju. Inace se nalazi u ekstaziju sa jos nekim drugim supstancama.

Ova droga je popularna medju mladima i cesto se koristi na zabavama. Ona daje prividan osjecaj srece, energije, euforije i pripadnosti grupi i prihvacenosti. Njen efekat pocinje nakon 30-45 minuta i traje do 6 – 8 sati. Zbog gubitka tecnosti, dehidratacije i poremecaja elektrolita tokom plesanja na zabavama moze biti i po zivot opasna. Postoje i druge posljedice koje su psihicke prirode kao zavisnost, smetnje pamcenja, paranoja, poremecaji spavanja, skrgutanje zubima, zamagljen vid, poremecaji srcanog ritma.. Nakon primjene MDMA se javlja depresija i slabost, umor. Kao i kod drugih droga sto se vise koristi njen “zeljeni” efekat je sve manji pa se mora stalno povecavati doza.

Efekat se postize preko djelovanja na serotoninski, dopaminergicki i adrenergicki sistem, a kreiranje osjecaja sigurnosti i povjerenja se postize preko povisenog djelovanja oksitocina. Farmakolozi kazu da je ovo jedina supstanca koja smanjuje osjecaj depresije i anksioznosti i dovodi do osjecaja sigurnosti bez da dovodi do pospanosti , pa je to cini drugacijom i posebnom.

Primjena MDMA u lijecenju PTSP-a bi bila ogranicena na primjenu

male jednokratne doze koja daje efekat potreban za uspjesno provodjenje psihoterapije,
2 ili 3 puta tokom psihoterapije. Svaka naredna upotreba bi dovela do smanjenja ili prestanak efekta i pojave nezeljenih efekata.
Uzimanje terapije se provodi uz nadzor profesionalaca u sigurnom okruzenju i bez rizicnih ponasanja i upotrebe drugih toksicnih supstanci koja inace prate rekreativnu primjenu.
MDMA se uzima prije psihoterapijske seanse izlaganja traumatskom sjecanju.

Dosadasnja iskustva su pokazala da primjena na ovaj nacin ne dovodi do ozbiljnih zdravstvenih posljedica, nema razvoja tolerancije na supstancu jer se primjenjuje vrlo kratko i ne izaziva zudnju da se ponovo uzima.

Kada se se zavrsiti provjera efikasnosti i sigurnosti ove vrste kombinovane terapije i da li ce se pokazati stvarno toliko efikasnom i revolucionarnom ( kao sto kaze jedan psihijatar da dovodi do izljecenja PTSP-a, a rijec izljecenje se bas nesto i ne koristi u psihijatriji) to cemo, nadamo se, relativno uskoro vidjeti.