Danas je u gradu na 3 rijeke osvanuo mural  sa likom 2 osobe koje su bile omiljene u svom gradu, postovane i prihvacene onakve kakve jesu.

To je djelo mladog umjetnika Denija Bozica koji je uz pomoc prijatelja ovih osoba napravio najjeftiniji i najefikasniji antistigma projekat za osobe sa problemima mentalnog zdravlja.

Ovo je spontani licni  projekat grupe njihovih prijatelja, koji je znak postovanja i nedostajanja i koji bi mogao da postidi i najvece svjetske strucnjake  u oblasti mentalnog zdravlja koji kreiraju antistigma i antidiskriminacija projekte. Za Baladu, Marka i Zaru je prekasno, ali nije za druge koji pate i zive tesko kao sto su oni zivjeli a sve zbog njihove bolesti. Njihove licne price i bolest znam jer sam i sama bila jedno vrijeme terapeut dvojici od njih. Nazalost, teske sudbine i diskriminaciju koju mogu da dozive osobe koje ne mogu sebe da zastupaju su price po kojima se snimaju filmovi za Oskara. Ko zna, mozda neko i snimi film o njihovom zivotu!

Nadam se da ce ovo vidjeti i NVO-i koji se bave pitanjima osoba sa mentalnim zdravljem i drugi nadlezni i da ih pokrene da jos otvorenije i jos vise pricaju o problemima koje imaju osobe sa mentalnim poremecajima.

Prije nekog vremena sam pisala jedan tekst o zabludama za dobojski.info povodom poplava i bas ovih ljudi. Odnosio se na neke od zabluda koje se odnose na dusevne bolesnike.

Svaki grad ima svoje legende, neke ljude koje su nazvali Balada, Zare ili Marko ili nekako slicno.

Tek kada njih vise ne bude, kada nastradaju obicno nekim nesretnim slucajem u pogorsanju svoje bolesti ili npr. udave se u poplavi ili rijeci, zabljesne njihova zvijezda na nebu i na facebooku sa nekim videom ili slikom koji pokazuju koliko su bili drustveni i bezopasni.

Njima neka je vjeciti mir. A ljudima koji pomazu ovakvim osobama i druze se sa njima, velika hvala na suzbijanju stigme i diskriminacije osoba sa hronicnim dusevnim bolestima.

Zabluda: Ljudi sa problemima mentalnog zdravlja su agresivni i opasni po okolinu.

Cinjenica: Statisticki podaci pokazuju da osobe koje boluju od mentalnih bolesti nisu nimalo agresivnije u odnosu na one koji nemaju ovaj zdravstveni problem. Broj djela koje pocine tokom pogorsanja bolesti nije veci nego kod opste populacije. Prije da su uplaseni, zbunjeni i nesigurni, nego da su agresivni.

Nazalost, danas mediji cesto u svrhu povecanja svoje popularnosti, svojim senzacionalistickim pristupom preuvelicavaju agresivnost dusevno oboljelih i tako doprinose sirenju ove zablude.

Istina je da u stanjima pogorsanja bolesti najcesce zbog prekida lijecenja i uzimanja lijekova mogu postati nasilni. Ali to se najcesce desava u njihovom najblizem krugu i u porodici, a ne negdje drugo van kuce ili na poslu. Ukoliko se odmah poduzmu odgovarajuce mjere i ponovo pocnu uzimati odgovarajuce lijekove, pogorsanje bolesti se prekida i oni ne postaju agresivni da mogu nekog drugog povrijediti.

Dusevne bolesti se cesto mijesaju sa poremecajima licnosti, posebno sa antisocijalnim poremecajem. Osobe sa ovakvom strukturom licnosti su agresivne i nemaju razvijene moralne norme.

Zabluda:Dusevni bolesnici zbog svoje bolesti ne mogu da uzivaju i da se druze, odbaceni su od drustva

Cinjenica: U stanjima pogorsanja bolesti ili kada shvate da su oboljeli, ove osobe cesto imaju depresivne smetnje, povlace se u sebe, izbjegavaju drustvo. Medjutim, nakon uzimanja odgovarajucih lijekova i uz podrsku porodice i prijatelja ponovo se vracaju svojim svakodnevnim aktivnostima, poslu, druzenjima, zadovoljstvima. I jednako uzivaju u njima kao i drugi ljudi. Mogu postati i omiljeni u drustvu, zbog svojih kvaliteta i talenata, a i bas zato sto su mirni, nenasilni, opusteni, druzeljubivi i nemaju „krajnjih namjera”. Nazalost neki zloupotrebljavaju njihovu dobronamjernost i lakovjernost, ali ima i puno dobrih ljudi koji su ih prihvatili i podrzali kada im je najteze, nahranili ih, obukli, nasmijali i podrzali.

izvor