Ovo je pravi razlog zasto ne mozete prestati provjeravati svoj mobilni telefon

Je li to opsesija ili zavisnost? Evo sta kaze  dr. Larry Rose Ph.D., strucnjak za to , objavljeno u Psychology today.

Prevod:Sanja Lopandic

mobiteli_mladi

Istraživanjem Gallupa u julu 2015.godine, utvrdilo se da pola od 15,747 odraslih smartphone korisnika provjerava svoje telefone nekoliko puta na sat (41%) ili na svakih nekoliko minuta (11%). Kada se uzmu u obzir vlasnici pametnih telefona starosti 18 do 29 godina, te brojke se povećavaju na 51% onih koji provjere telefon nekoliko puta na sat 22 % njih provjerava na svakih nekoliko minuta.
Ova opsežna anketa potvrđuje nedavne članke iz uticajnih medija, kao što su New York Times, Huffington Post i časopis Time.

Ono što svi ovi članci imaju zajedničko, teško nas može iznenaditi, a to je da svi mi provjeravamo telefone često, te da ignorišemo ljude oko nas. Ja proučavam psihološki utjecaj tehnologije više od tri decenije, još prije pojave širenja laptopa, pametnih telefona, društvenih medija i naše potrebe za stalnom vezom. Kao neko ko je posmatrao ponašanje ljudi, vidio sam i tehnološke trendove koji dolaze i odlaze. Donedavno, činilo se da je trebalo dosta vremena da ovi trendovi dobiju na važnosti i – da ako ih dovoljno ljudi ne prigrli -na kraju gube na značaju. Najvjerojatnije, ovo vrijeme promjene važnosti proizilazi iz činjenice da je u slučaju ranijih tehnologija bila potrebno njihovo duže korištenje od strane dovoljnog broja ljudi, da bi se potakle potrebe i želje drugih za njihovim korištenjem. Istraživači potrošačkog društva zovu ovaj proces “penetracija” i ovaj izraz se uvijek koristi kao oznaka za uspješnost proizvoda koji koristi društvo od 50 miliona ljudi.

Prije interneta, stepen prodornosti tehnologije se odnosio na fizičke proizvode, kao što su radio (kome je trebalo 38 godina da dostigne 50 miliona korisnika), telefon (20 godina) i televizija (13). Ali, World Wide Webu je trebalo samo 4 godine da prodre u društvo, kao i instant messagingu i iPodu. Ali, društveni mediji su kasnije izmijenili pravila igre: MySpacu je trebalo dvije i pola godine da dostigne vrhunac; Facebooku samo dvije, a YouTubu samo jedna. Novije web stranice i igrice su osvojile i ophodile internet nekoliko mjeseci, a ne godinama. Angry Birds je zavladao za 35 dana; Instagramu, Snapchatu, i Minecraftu je svakom ponaosob trebalo samo nekoliko mjeseci. Svaka nova verzija iPhona dostiže broj od 50 miliona, brzinom kojom ih mogu štancati.

To vremensko klatno važnosti se sada njiše sve brže, a mi smo vidjeli proizvode kao što su Google Glass koji je dostigao vrhunac, privukao pažnju i nestao slično treptaju oka, dok su drugi, kao što su Snapchat ostali samo momenat. Pisao sam često o pitanjima ovog procesa i govorio o našim ovisnostima i opsjednutosti tehnologijama. Nakon šest knjiga i brojnih članaka koje sam napisao na osnovu laboratorijskih anketa, posmatranja i istraživanja, mislim da sam konačno postigao razumijevanje procesa koji se nalaze u osnovi naše prividne nemogućnosti da odložimo svoje uređaje:

Sve se svodi na ono što se događa u našem mozgu i u našim glavama.

Kada pogledate svoj telefon, u odsustvu alarma o pristigloj poruci ili obavijesti, kako se osjećate? Ja bih se kladio da se ponekad osjećate srećnim, kao kad pročitate nešto smiješno na Facebooku, ili pogledate video koji onda dijelite dalje prijateljima. Ali, ja bih se isto kladio da ponekad osjećate olakšanje – da niste propustili nešto što je neko rekao ili objavio (Fomo); da se vaši prijatelji ne zabavljaju bez vas; ili čak da ste među prvima kome se sviđa ili koji komentariše neku objavu.

To su dva različita procesa: Kada nešto uradite i kasnije osjećate zadovoljstvo i želju da to isto ponovite u cilju da obnovite isti osjećaj, onda je najvjerovatnije u pitanju zavisnost. Ako, međutim, radite nešto i imate osjećaj olakšanja da niste propustiti nešto aktuelno, ili da ste prvi koji će učiniti nešto, onda je to najvjerojatnije znak opsesije. Opsesija ne dolazi iz hemije mozga koja proizvodi odgovarajući fizički osjećaj zadovoljstva. Ona proizilazi iz činjenja onoga što smanjuje osjećaj anksioznosti.

Ne zaboravite film As Good as It Gets sa Jack Nicholsonom? Njegovih opsesija je bilo dosta, kao što je sceni pranja ruku više puta vrelom vodom, kako bi sprao nevidljive bakterije ili zaključavanje i otključavanje vrata, kako bi bio siguran su ona, zaista, zaključana. Imao je ekstremni oblik opsesije – Opsesivno-kompulzivni poremećaj. OKP je poremećaj u priručniku DSM i često se može liječiti psihoterapijom i lijekovima.

Treća opcija je zabilježena u nedavnom istraživanju i literaturi i govori o tome da u javnosti koristimo naše telefone kao štit protiv interakcije sa stvarnim ljudima oko nas. To se može kvalifikovati kao oblik socijalne fobije, iako su istraživanja i dalje podijeljena. Kada stojite u redu u prodavnici, da li zgrabite svoj telefon kako biste izbjegli razgovor sa ljudima u redu, kao što ste to možda činili prije nekoliko godina? Ako je tako, moguće je da imate crte socijalne fobije, još jednog poremećaja zasnovanog na anksioznosti. S druge strane, možda vam je samo dosadno zbog stalne stimulacije koju dobijate od svog telefona, u odnosu na nedostatak stimulacije dok jednostavno stojite u redu.

Vjerujem da ako biste „zakopali“ malo dublje, otkrili biste da je vaša motivacija za stalnim kontaktom sa telefonom kombinacija užitka i anksioznosti. U kojoj mjeri, to vjerujem, zavisi od pojedinca. Lično, ja bih rekao oko 75% vremena uzimam telefon za smanjenje anksioznosti i 25% vremena za zadovoljstvo. Gledam druge ljude i kad vidim neka nasmijana lica jer dodiruju tipke i čekaju povratnu poruku, pretpostavljam da oni osjećaju zadovoljstvo. Najčešće, ne vidim ih kako se smiješe na baš sve, a možda je to ponekad samo jedan vidljivi uzdah i olakšanje. Kakva je situacija u tom smislu kod tebe?

Bez obzira na sve to, podaci pokazuju da tako često posežemo za telefonom i propuštamo život koji se odvija oko nas. Samo pogledajte ljude na ulici, dok stoje u baru, sjede u restoranu ili pretražuju u knjižari. Ja garantujem da će i mladi i stari držati telefon čvrsto u svojim dlanovima i dalje povremeno prekidati određenu radnju ne bi li pritisnuli taster i pročitali poruku ili pogledali slike ili video zapise. Provedite jedan dan pažljivo posmatrajući koliko često ljudi provjeravaju svoje telefone dok rade, na sastancima, u razredu, svuda.

U nedavnoj studiji koja čeka svoje objavljivanje, zamolio sam više od 100 studenata da instaliraju aplikaciju na svojim telefonima koja mjeri broj otključavanja uređaja i minute koje su proveli koristeći ga u toku sedmice završnih ispita. Tipičan student otključa svoj telefon oko 60 puta na dan što traje ukupno oko 200 minuta. To znači da čak i kada bi trebalo da uče, oni otključavaju svoj telefon tri do četiri puta na sat na otprilike 3,3 minute. Dovoljno vremena da se provjere društveni mediji i druge elektronske veza i potom opet zaključa telefon. Usput, imali smo još jednu grupu koja je jednostavno vodila dnevnik njihove upotrebe telefona, a brojevi su bili gotovo identični. U drugim studijama nalazimo slične rezultate. Ljudi rutinski provjeravaju svoje telefone svakih 15 minuta, ili manje, a često i bez upozorenja -alarma ili obavijesti. Ako im oduzmemo telefone, oni ostaju uznemireni sve dok im se ne vrate telefoni.

Često sam pisao o mogućnostima suzbijanja ovisnosti ili opsesija. A evo [ne] gledam u tebe!, Govorio sam o načinima povećanja kontakta očima (i borbi protiv naših početnih socijalnih fobija) i postizanju boljeg razumijevanja emocionalnog ambijenta drugih ljudi. U iPhone Separation Anxietyiju, dao sam sugestije čitateljima za umanjenje nestrpljive potrebe da stalno ulaze sa svoje virtuelne svijetove po cijenu vlastite prisutnosti u stvarnom svijetu. U Go F ** k to Sleep [Without Your Technology], iznio sam razloge protiv noćnog korištenja pametnih telefona i noćnog buđenja radi provjera telefona, i dao strategije za bolje spavanje noću. Konačno, u Our Media Obsession, pisao sam o tome da li smo ovisnici ili ljudi opsjednuti društvenim mrežama i načinu obuzdavanja onog neurotransmitera koji upravlja ovim procesom. U svim ovim člancima možete pronaći konkretne strategije za pomoć ljudima za povratak svoje „Ljudske prirode“, kako bi zamijenili opsesije ili ovisnosti za hardver i softver. Do vas je da li ćete ili kada ćete se odlučiti zaustavi klatno promjena važnosti i povratiti kontrolu. Niko vas ne tjera da proveravate uređaje svakih 15 minuta ili otprilike toliko. Obratite pažnju na ono što pokreće vašu potrebu da zgrabite svoj telefon i otključate ga zbog onog što nudi i odaje utisak veće važnosti od ljudi koji stoje ispred vas.

Budite tu kada izađe moja knjiga Distracted Mind, koji pišem sa Dr. Adam Gazzaleyem, istaknutim neurologom koji je proučavao sve aspekte onoga što nas nam odvlači pažnju pomoću više alata za skeniranje mozga (pa čak i video igre). Adam se bavi mozgom, dok ja obrađujem psihologiju, iz čega ćemo iznjedriti mnoštvo recepata za vraćanje kontrole.

sanja sudski

Prevod sa Engleskog :Sanja Lopandić – Sudski tumač za engleski jezik

Moj komentar

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s