Da li psihijatar procjenjuju druge ljude i daju im dijagnoze i kada ne radi?

Pisala sam nedavno kako izgleda prvi razgovor sa psihijatrom . Neizbjezno je bilo da ne razmisljam o raznim predrasudama koje postoje o psihijatrima i dusevnim bolestima i o  tome koliko je nekim ljudima tesko da se odluce da krenu kod psihijatra na razgovor i „posmatranje i procjenjivanje”.

Namjerno dodajem ove dvije rijeci, jer se mnogi bas tako i osjecaju -nesigurni su u sebe zbog „posmatranja i procjenjivanja”.

Sjetila sam se scene iz jedne serije koju sam gledala nekada davno prije nego sto sam postala i sama psihijatar. Sjeticete se vjerovatno i vi serije Fawlty Towers u kojoj glavnu ulogu igra John Cleese. On je vlasnik hotela u kome jednoga dana odsjedaju muz i zena doktori. Muz je psihijatar. Svakakve zgode i nezgode se desavaju u tom hotelu i vlasnik hotela je glavni akter. U jednom takvom momentu nailazi gost- psihijatar, vidi to, samo odmahne glavom i kaze : „Na odmoru sam.”

Podsjecanje na tu scenu, koja mi je tad izazvala osmijeh ko zna iz kojih razloga i navela da je zapamtim, podstaklo me da postavim pitanje u grupi  Razgovori na klupi. Pitanje glasi ovako: „ Da li psihijatar procjenjuje ljude sta im je i da li imaju nekakav problem sa psihickim zdravljem ili dusevnu bolest, cak i kada ne radi?” Svi odgovori su bili da. Neki su rekli da svi ljudi procjenjuju druge ljude, ali da su psihijatri bolje osposobljeni da to cine..da im je to profesionalna deformacija…

Neki se prilikom neformalnog razgovora i susreta sa osobom koja je po zanimanju psihijatar osjecaju nelagodno, neprijatno, a neki ne. Niko nije do sada rekao da psihijatri procjenjuju druge tokom svog slobodnog vremena sa negativnom namjerom. Ovdje mi je malo laknulo, moram priznati, jer sam se nekoliko puta do sada susrela sa ljudima koji odmah zauzimaju odbrambeni stav pa cak i verbalno agresivni nastup kada saznaju da sam psihijatar po struci.

Ima i onih koji se ne osjecaju neprijatno i koji su bili vise puta u drustvu sa psihijatrom i nisu osjecali da su od stane psihijatra promatrani i procjenjivani.

Psihijatri su prije svega ljudi, po struci su doktori i specijalizovani u oblasti psihijatrije. Oni se ponasaju prvenstveno kao ljudi koji imaju neke svoje vrline i mane. Imaju svoje porodice, imaju svoje probleme. Bas isto kao i svi drugi ljudi. Njihova znanja iz oblasti psihijatrije i kontinuirani rad sa ljudima im vjerovatno pomaze izostre svoja znanja i prepoznavanja odredjenih osobitosti kod drugih ljudi. Vjerovatno im to pomaze da u privatnom zivotu koriste svoja znanja u odredjenim situacijama. Nekima pomaze, a nekima i ne. Npr. znam vise psihijatara kojima su djeca izvrsila suicid ili bili zavisnici od opijata.  A vjerovatno im je nekada  i zamorno da nakon npr. napornog dezurstva ili cjelodnevnog rada u ambulanti sa punom cekaonicom pacijenata i svoje slobodno vrijeme provedu u dijagnostici slucajnih prolaznika ili poznanika. Djeluje li vam to logicno i ljudski. Meni da, a i iskustvo mi tako govori. Ja nemam namjeru nikoga procjenjivati, niti mu davati dijagnozu,  a vjerujem ni moje kolege. Imamo i mi nekada odmor, bar kao i ovaj doktor iz serije.

Medjutim, sto god da mi psihijatri o tome kazemo tesko cemo razbiti uvjerenje koje postoji, a to je da ipak procjenjujemo i dijagnostikujemo kad god nekog pogledamo.

Posto predrasude nastaju najcesce iz neznanja i zbog strahova, moje sledece pitanje je: Zasto se neki ljudi osjecaju nelagodno u prisustvu psihijatra? Ima li to veze sa njima samima, sa njihovim samopouzdanjem i strahom od procjene i tudjeg misljenja? Ili sa necim drugim, sa cim?

Psihijatri su ipak mocne figure, zar ne?  ”Doktori su, pa jos i specijaliste za dusevne poremecaje. Pa oni samo kad jednom pogledaju odmah sve procitaju izmedju redova, nista se pred njima ne moze sakriti…Kad jednom postave dijagnozu, gotovo je”, misle i kazu mnogi.

Moc je nesto sto neki doktori naglasavaju i podsticu da pacijenti u njima vide ‘male bogove”. A da li je to stvarno tako ?

Usput da vas podsjetim da su psihijatri jedina vrsta doktora koja je stigmatizovana zajedno sa svojim pacijentima. Procitajte to u ovom dokumentu koji je donijela Svjetska psihijatrijska asocijacija.

Bilo bi mi drago da podijelite svoja razmisljanja i iskustva na ovu temu i doprinesite razbijanju pogresnih uvjerenja. 

Oglasi

Moj komentar

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s